Ovaj priručnik nastao je kao rezultat dugogodišnjeg psihosocijalnog rada s osobama koje su preživjele ekstremnu traumatizaciju i iskustva u radu sa svjedocima1 i žrtvama koji su svjedočili u predmetima za ratne zločine, kao i kontinuirane edukacije za predstavnike nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini. S druge strane, Priručnik obuhvata teorijske sadržaje i samoiskustvene radionice koje su preuzete ili prilagođene iz dosadašnjih objavljenih priručnika udruženja Medica Zenica i Vive Žene, Tuzla. Priručnik je zamišljen u formi podsjetnika onima koji rade s preživjelim žrtvama i svjedocima ili žele proširiti svoja znanja iskustvima sakupljenim tokom edukacije. Namjera nam je bila da suđenja za ratne zločine, ali i druga krivična djela tematiziramo u odnosu na širi društveni kontekst suočavanja s prošlošću i da profesionalce potaknemo na razmišljanje i diskusiju kako bi zajedničkim idejama održali mrežu pojedinaca, institucija i organizacija za podršku preživjelim žrtvama i svjedocima i postojeće resurse učinili dostupnim preživjelim žrtvama, svjedocima i potencijalnim svjedocima. Nadamo se da će ovaj Priručnik potaći one koji ga budu koristili da u svom radu budu kreativni i promišljeni, tražeći odgovore na mnoga pitanja s kojima smo se susretali tokom edukacije/ treninga i supervizije i tako olakšaju vlastiti rad i pruže adekvatniju podršku. Proces kroz koji smo prolazili i prolazimo vrijedno je iskustvo koje želimo podijeliti s našim sadašnjim i budućim kolegama i kolegicama u pravosudnim institucijama, centrima za socijalni rad, centrima za mentalno zdravlje i sa svim drugim profesionalcima koji žele uložiti svoju energiju u smanjivanje dodatnog stresa i retraumatizacije i pogoršanja postojećeg psihološkog stanja preživjelih žrtava i svjedoka prije, u toku i nakon svjedočenja. Iskustva sakupljena na edukacijama čine nam se relevantna za rad sa svjedocima u Bosni i Hercegovini ili/i sličnom kulturnom okruženju. Učesnicima koji su prošli edukaciju i supervizirali slučajeve zajedno s drugim profesionalcima iz različitih institucija omogućeno je međusobno upoznavanje i to je prilika da se razvije osjećaj za zajednički rad, djelovanje i saradnju u slučaju podrške i pripreme preživjelih žrtava svjedoka za svjedočenje. Istovremeno, edukacije i supervizije dodatno su doprinijele osnaživanju postojećih institucionalnih mreža podrške. Kroz edukaciju i supervizijske susrete bilo je vidljivo da profesionalci trebaju kontinuiranu podršku i edukacije iz specifičnih oblasti vezanih za podršku preživjelim žrtvama i svjedocima kao i da je neophodno organiziranje kontinuirane supervizije. Na osnovu ovoga preporučujemo menadžmentu institucija/organizacija da potiču stalni profesionalni razvoj zaposlenika koji su izloženi direktnom radu s preživjelim žrtvama/ svjedocima i da pitanje superviziranja njihovog rada bude jedan od prioriteta u cilju poboljšanja efikasnosti, zadovoljstva poslom i rezultata rada.
English